Primijetili ste da vaše dijete pri stajanju gotovo cijelim stopalom dodiruje pod, da mu se gležnjevi naginju prema unutra ili da obuću troši nejednako? Mnogi roditelji tada prvi put počnu razmišljati o spuštenim ili ravnim stopalima kod djece i pitati se je li potreban pregled, ortopedski uložak ili posebna obuća.
Važno je znati da izgled ravnog stopala kod mlađe djece vrlo često predstavlja dio normalnog razvoja. Stopala se tijekom djetinjstva mijenjaju, a svod se postupno razvija kako dijete raste. Zato samo činjenica da stopalo izgleda ravno ne znači automatski da postoji problem koji treba liječiti.
S druge strane, bol, poteškoće pri hodanju, izražene razlike između stopala ili druge smetnje razlog su za stručnu procjenu.
Što su spuštena ili ravna stopala kod djece?
Kod ravnog stopala unutarnji uzdužni svod stopala pri stajanju je snižen ili gotovo potpuno dodiruje podlogu. Peta se pritom može naginjati prema van, a stopalo izgledati kao da se pri osloncu „urušava“ prema unutra.
Najčešći oblik kod djece je takozvano fleksibilno ravno stopalo.
Kod njega stopalo izgleda ravno dok dijete stoji i opterećuje ga, ali se svod može ponovno pojaviti kad dijete sjedne, rastereti stopalo ili se podigne na prste. Takvo fleksibilno ravno stopalo vrlo je često u djetinjstvu i uglavnom ne uzrokuje tegobe.
Drugačija situacija je kod rigidnog odnosno ukočenog ravnog stopala, kod kojeg svod ostaje spušten i kad stopalo nije opterećeno. Takav nalaz, osobito ako ga prati bol ili ograničena pokretljivost, zahtijeva stručnu procjenu.
Jesu li ravna stopala normalna kod male djece?
U velikom broju slučajeva – da.
Mala djeca prirodno imaju niži svod stopala, a on se razvija postupno tijekom djetinjstva. NHS navodi da većina djece u ranoj dobi ima ravna stopala te da se svod obično razvija tijekom odrastanja. Neka djeca i odrasli pritom zadržavaju ravniji oblik stopala cijeli život bez ikakvih simptoma ili funkcionalnih problema.
Zbog toga izgled stopala sam po sebi nije dovoljan razlog za zaključak da dijete treba ortopedske uloške.
Kod djeteta koje nema bolove, normalno trči, igra se, sudjeluje u sportu i nema drugih funkcionalnih poteškoća često je dovoljno pratiti razvoj stopala.

Kako roditelj može primijetiti promjene na stopalima?
Roditelji najčešće počnu obraćati pozornost na stopala nakon što primijete promjenu načina hoda ili položaja stopala.
Vrijedi zatražiti stručni savjet posebno ako se pojavi jedan ili više sljedećih znakova:
- dijete se žali na bol ili nelagodu u stopalima, gležnjevima ili nogama
- stopala su izrazito ukočena ili je pokretljivost ograničena
- dijete zbog nelagode izbjegava hodanje, igru ili sport
- česte su ozljede stopala ili gležnja
- postoje poteškoće s hodanjem ili ravnotežom
- samo jedno stopalo izgleda značajno drugačije
- ravno stopalo pojavilo se naknadno
- način trošenja obuće izrazito je neujednačen.
Pojedini od ovih znakova ne znače nužno da postoji ozbiljan problem, ali mogu biti dobar razlog da se stopalo pogleda stručnije.
Što je pronacija stopala kod djece?
Pronacija je prirodan pokret stopala koji se događa pri hodanju i opterećenju. Problem može nastati kad je taj pokret izraženiji i stopalo se tijekom oslonca pretjerano naginje prema unutra.
Roditelji to ponekad opisuju riječima:
„Dijete gazi prema unutra“ ili „gležnjevi mu padaju prema unutra“.
Kod fleksibilnog ravnog stopala može se vidjeti spušten unutarnji svod i položaj pete koji doprinosi dojmu naginjanja stopala prema unutra.
Važno je, međutim, razlikovati normalne biomehaničke pokrete od stanja koja uzrokuju bol ili funkcionalne poteškoće. Fotografija stopala ili pogled roditelja kod kuće ne mogu zamijeniti stručnu procjenu.
A što je supinacija?
Supinacija opisuje drugačiji obrazac oslonca, pri kojem se stopalo više opterećuje prema vanjskom rubu.
Zato izrazi pronacija, supinacija i ravno stopalo nisu sinonimi. Radi se o različitim karakteristikama položaja i kretanja stopala koje je najbolje promatrati u kontekstu cjelokupnog držanja, hoda i individualne građe djeteta.

Kad je potrebna stručna procjena?
Stručna procjena posebno je važna kad spuštena stopala nisu samo estetska karakteristika nego ih prate bol, ukočenost, promijenjen način hoda, ograničenje aktivnosti ili druge funkcionalne tegobe.
Pri procjeni se ne promatra samo izgled svoda.
Stručna osoba može procijeniti položaj stopala i pete, pokretljivost zglobova, način stajanja i hoda te po potrebi odnose između stopala, koljena i kukova. U određenim slučajevima mogu biti potrebne i dodatne dijagnostičke pretrage.
Zbog toga je kod djece posebno važan individualan pristup, a ne donošenje odluke samo prema fotografiji ili usporedbi s drugom djecom.
Treba li svako dijete s ravnim stopalima ortopedske uloške?
Ne.
Ovo je jedna od najvažnijih stvari koju roditelji trebaju znati.
Kod zdrave djece s bezbolnim fleksibilnim ravnim stopalima trenutačni dokazi ne podupiru rutinsko korištenje ortopedskih uložaka samo zato da bi se promijenio izgled svoda stopala. Cochraneov sustavni pregled zaključuje da kod djece s bezbolnim fleksibilnim ravnim stopalima nema kvalitetnih dokaza da prilagođeni ili gotovi ulošci donose značajnu korist u odnosu na samu obuću.
Drugim riječima, uložak nije nešto što svako dijete s ravnijim stopalima automatski treba.
Kad su prisutni simptomi ili postoji konkretna ortopedska indikacija, situacija je drugačija. Tada ulošci mogu biti jedan od elemenata individualnog pristupa, primjerice radi potpore stopalu ili smanjenja određenih tegoba.
Kad se izrađuju dječji ortopedski ulošci po mjeri?
Ako stručna procjena pokaže da dijete ima potrebu za ortopedskim uloškom, individualna izrada omogućuje da se u obzir uzmu karakteristike konkretnog stopala umjesto da se odabere samo unaprijed izrađena veličina.
U Ortostepu se dječji ortopedski ulošci po mjeri mogu naručiti i online, bez dolaska u poslovnicu.
Nakon online narudžbe roditelj na odabrani GLS paketomat prima pjenu za uzimanje otiska i detaljne upute. Kod kuće se napravi otisak djetetovih stopala, a Ortostep timu šalju se tražene fotografije stopala i, ako postoji, dostupna medicinska dokumentacija.
Pjena s otiskom vraća se putem paketomata, a nakon zaprimanja potrebnih podataka slijedi individualna izrada uloška.
[Saznajte više o dječjim ortopedskim ulošcima po mjeri]

A kad je potrebna dječja ortopedska obuća po mjeri?
Ortopedski uložak i ortopedska obuća nisu isto niti su potrebni svakom djetetu s istim nalazom.
Kod određenih ortopedskih potreba može biti preporučena dječja ortopedska obuća izrađena po mjeri, odnosno obuća čija se konstrukcija i oblik prilagođavaju individualnim potrebama dječjeg stopala.
U takvim slučajevima cilj nije jednostavno pronaći „čvršću cipelu“, nego izabrati rješenje koje odgovara konkretnom djetetu i preporučenoj medicinskoj indikaciji.
[Saznajte više o Ortostep dječjoj ortopedskoj obući po mjeri]
Pravilna obuća važna je i kad liječenje nije potrebno
Bez obzira na to treba li dijete ortopedski uložak, važno je da svakodnevna obuća odgovara njegovu stopalu.
Obuća treba imati dovoljno prostora za stopalo i rast, odgovarati obliku stopala te biti udobna za hodanje i igru. Pretjerano kruta i teška obuća također nije automatski bolji izbor jer može otežavati prirodno kretanje.
Zato izbor dječje obuće ne treba temeljiti samo na tvrdnji da je neki model „anatomski“ ili „ortopedski“, nego na stvarnim potrebama djeteta.
Spuštena stopala kod djece nisu automatski razlog za zabrinutost
Pogled na ravniji svod često zabrine roditelje, ali u velikom broju slučajeva radi se o uobičajenoj razvojnoj karakteristici dječjeg stopala.
Najvažnije je promatrati dijete, a ne samo stopalo.
Ako dijete nema bolove, slobodno se kreće, trči i sudjeluje u svakodnevnim aktivnostima, samo postojanje fleksibilnog ravnog stopala najčešće ne zahtijeva liječenje. Ako se pojave bol, ukočenost, poteškoće pri hodanju ili druge smetnje, tada je vrijeme za stručnu procjenu.
Svako dječje stopalo ima svoj razvojni put
Kad postoji potreba za dodatnom potporom, važno je pristupiti djetetu individualno.
U Ortostepu izrađujemo dječje ortopedske uloške i ortopedsku obuću po mjeri, prema individualnim potrebama djeteta i dostupnim stručnim podacima.



