Dijabetičko stopalo: brojke koje se ne smiju prešutjeti

Svakih 20 sekundi negdje u svijetu netko izgubi dio stopala ili nogu zbog komplikacija šećerne bolesti. To nije rečenica iz reklame – to je upozorenje Međunarodne radne skupine za dijabetičko stopalo (IWGDF), organizacije koja piše smjernice po kojima rade liječnici diljem svijeta, pa i u Hrvatskoj.

Hrvatska tu nije izuzetak. Prema dijabetologu Klinike Vuk Vrhovac, naša je zemlja, nažalost, u samom vrhu Europske unije po broju amputacija kod osoba sa šećernom bolešću. O tome se rijetko govori naglas – dok se ne dogodi nekome koga poznajemo.

Koliko je to stvarno

• 15 do 20 % osoba sa šećernom bolešću tijekom života razvije ranu (ulkus) na stopalu.
• Kod gotovo svake pete od njih na kraju je potreban neki oblik amputacije.
• Rizik od amputacije koja nije posljedica nesreće oko 20 puta je veći nego kod osoba bez dijabetesa.
• Dvije trećine svih takvih amputacija nogu odnosi se na osobe sa šećernom bolešću.

Iza svakog od tih postotaka stoji netko tko je jutro prije imao „samo mali žulj”.

Zašto se to ne primijeti na vrijeme

Najveći problem dijabetičkog stopala je što često ne boli. Šećerna bolest s godinama oštećuje živce i krvne žile, i to na tri načina:

• Osjet slabi. Kamenčić u cipeli, preuski rub ili tvrdi šav ne bole – pa ih nitko ne makne. Koža se danima trlja na istom mjestu.
• Stopalo mijenja oblik. Mišići slabe, prsti se savijaju, a pritisak se seli na mjesta koja za to nisu građena. Upravo tamo rane najčešće nastaju.
• Koža se suši i puca. Stopalo se manje znoji, a kroz pukotine lakše ulazi infekcija.

Ako je uz to slabija i cirkulacija, mala ozljeda zacjeljuje sporo – tjednima, ponekad mjesecima. Rizik je veći što dijabetes dulje traje, a povećavaju ga i povišen tlak, pušenje, povišene masnoće u krvi te ranija rana ili amputacija. Prve znakove na koje treba obratiti pažnju opisali smo u tekstu Dijabetičko stopalo – prvi simptomi koje ne smijete ignorirati.

Najčešći okidač nosite na nogama

Dijabetolog Klinike Vuk Vrhovac u časopisu Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga piše da je, prema njegovu iskustvu, vodeći uzrok rana na stopalu – neodgovarajuća obuća. Ne nesreća, ne infekcija iz vedra neba, nego cipela koja je preuska, premalena, pretvrda ili ima grube šavove na pogrešnom mjestu.

Zato njegov savjet zvuči jednostavno, a ozbiljan je: „Ne dajte nikada da vas žuljaju cipele.”

Dobra vijest – ali ona je zadatak, a ne utjeha

Procjenjuje se da bi se gotovo polovina, a prema nekim autorima i do 75 % amputacija mogla izbjeći pravilnom i pravodobnom prevencijom. To znači da veći dio ovih priča ne mora završiti onako kako završava. Ali samo ako se nešto radi svaki dan, a ne tek kad se pojavi rana.

Što možete učiniti od večeras

• Pregledajte oba stopala svaki dan – i tabane i prostor između prstiju. Ako ne vidite dobro ili se teško sagnete, koristite ogledalo ili zamolite ukućana.
• Nakon pranja stopala dobro osušite, osobito između prstiju.
• Nosite čiste čarape od prirodnih materijala i mijenjajte ih svaki dan.
• Nokte režite ravno; zadebljanu kožu i kurje oči prepustite pedikeru ili liječniku.
• Ne hodajte bosi, ni kod kuće.
• Prije obuvanja rukom provjerite unutrašnjost cipele.
• Nove cipele – i one ortopedske – nosite postupno: prvih dana po sat-dva, pa nakon skidanja pregledajte stopalo.
• Hladna stopala, trnci, smanjen osjet ili ispucala koža nisu „normalno za godine” – recite to liječniku na sljedećem pregledu.
• Crvenilo, otok, promjena boje kože, žulj ili ranica? Javite se liječniku odmah – ne čekajte da „prođe samo”.
• Na preventivni pregled stopala idite barem jednom godišnje, a češće ako vam liječnik tako kaže.

Kakva obuća ima smisla

Ne postoji cipela koja sama po sebi sprječava rane. Ali postoji obuća koja ne stvara nove probleme. Kod osobe s dijabetesom cipela bi trebala:

• imati dovoljno širok i visok prednji dio, da prsti nisu stisnuti;
• biti mekana iznutra, bez tvrdih rubova i grubih šavova na mjestima pritiska;
• biti 1–2 cm dulja od stopala – stopalo mjerite stojeći i popodne, kad je najveće;
• imati uložak koji se može izvaditi i, ako treba, zamijeniti uloškom po mjeri.

Koja vam obuća treba ovisi o kategoriji rizika vašeg stopala, a nju određuje liječnik na pregledu. Prema smjernicama IWGDF-a, kad nema deformacija ni znakova preopterećenja, dovoljna je dobro pristajuća obuća. Kad postoje deformacije, ranija rana ili amputacija, potrebna je obuća izrađena po mjeri.

Gdje vam Ortostep može pomoći

Ortopedsku obuću izrađujemo od 1982. godine, a ugovorni smo isporučitelj HZZO-a od 2004.

• Kategorija rizika 0 i 1: Diastep serijska obuća za osobe s dijabetesom, upisana u HALMED-ov očevidnik medicinskih proizvoda (klasa I) – dostupna online i u poslovnicama.
• Kategorija rizika 2 i 3: obuća po mjeri na HZZO doznaku, bez nadoplate. Stopalo snimamo 3D skenerom u poslovnicama u Osijeku i Zagrebu.

Više o obući i o tome kako doći do doznake pročitajte na stranici Obuća za dijabetes ili nas nazovite: Osijek 031 298 385, Zagreb 01 230 0874.

Ovaj tekst služi za informiranje i ne zamjenjuje pregled liječnika.

Izvori

• International Working Group on the Diabetic Foot (IWGDF), iwgdfguidelines.org – uvodna stranica (pristupljeno 23.10.2026.).
• Martinac K. Dijabetičko stopalo. Dijabetes – časopis Hrvatskog saveza dijabetičkih udruga, br. 1, veljača 2022., str. 10–11.
• IWGDF praktične smjernice 2023., hrvatski prijevod (Zagreb, 2024.).